Kao što smo i najavili, obratili smo se pismima na Državno povjerenstvo pri čemu smo potvrdu primitka potpisom osigurali i na adresi Zavoda za školstvo, ali i na adresi sjedišta povjerenstva. Nadamo se ispravnom postupanju, kao i pismenom odgovoru.

Evo teksta, a dokumenti s potpisom primitka nalaze se u zakvačkama.

U protekle dvije godine, a u sklopu pripreme i provedbe županijskoga natjecanja iz informatike-računalstva za Grad Zagreb, županijsko povjerenstvo bilo je suočeno sa stanovitim brojem prijava za natjecanje u kojima su za pojedine učenike-natjecatelje kao njihovi mentori prijavljivane osobe koje u stvarnosti nisu učenike pripremale za natjecanje iz informatike.

U takvim slučajevima povjerenstvo je žurno reagiralo te upozorilo škole na propuste i pogreške koje su se dogodile. Gotovo sve škole, sa svojim učiteljima informatike odmah su ispravile uočene pogreške te ih nisu ponavljale u ovoj natjecateljskoj godini.

Stanoviti broj pogrešnih prijava nastajao je i zbog navike da se kada je riječ o natjecanju iz informatike kao mentor naprosto upisuje osoba koja u odnosnoj školi vodi nastavu informatike. Stoga smo u sklopu županijskoga natjecanja za Grad Zagreb prilikom prijavljivanja omogućili školama/klubovima/udrugama da upišu i podatke o osobi – profesoru informatike u školskom programu, o osobi koja je u ime škola/kluba/udruge prijavila učenika za natjecanje, a osobito smo ukazali na važnost točnosti podataka o mentoru: učitelju-ici odnosno stručnom voditelju-ici koji je učenika spremio za natjecanje.

                Na ove unapredbe nije bilo nikakovih primjedaba. Čak štoviše, bilo je i pohvalnih reakcija, ali i reakcija koje su pokazale stručno olakšanje, jer učitelji više nisu morali nužno upisivat sebe u polje predviđeno za učenikovog mentora kad ionako to nije njihovo specijalističko područje.

                U ovoj vrlo osjetljivoj problematici osobito se vodilo računa i o činjenici da podatak o tome tko je mentor mora nastajati u dogovoru odnosno punom suglasju s učenikom-natjecateljem, a razumljivo i po potrebi s natjecateljevim roditeljima-skrbnicima.

                U nekim od navedenih situacija događalo se da učenik uz potpis roditelja izjavi da mu je mentor osoba npr. Andro Andrijić, a da ta osoba ne može biti mentor jer je učenik (!?!), ili čak da je škola prijavila da je mentor školski informatičar, a dijete i roditelj s druge strane izjavom potvrđuju da je učenikov mentor sasvim druga osoba.

                Prigodom poticanja darovitosti na jednom području pojavljuje se i problem uspostave i harmonizacije odnosa između škola i udruga. Česta je situacija, osobito u informatici, da jedan odličan učitelj informatike ne može u specijalističkim područjima poput programiranja pratiti i stručno voditi visoko zahtjevnog darovitog učenika. Ponekad pak, nekog iznimno darovitog učenika uopće se niti ne primjeti u svojoj školi. U svim takvim, pa i nekim drugim slučajevima, jedini izlaz postaje udruga informatičara koja privaća na sebe organiziranu skrb o poticanju darovitosti u interesu učenika i njegove škole. Na našem zagrebačkom području, o poticanju darovitosti učenika u području programiranja skrbi udruga programera S VIJUGOM, te udruga BOŽO TEŽAK, obje članice Zagrebačkog računalnog saveza.

Uz kvalitetan angažman četvero iznimno sposobnih i zainteresiranih učitelja te nekoliko vrhunskih bivših natjecatelja, ove su udruge, pod vodstvom Luke Kalinovčića, Mihaele Piskač, Ljubinka Vidanovića i Tibora Kulcsara, posljednjih nekoliko godina stvarale novi informatički natjecateljski naraštaj. Kako udruge, u suradnji s roditeljima i školama, okupljaju darovitu osnovnoškolsku djecu gotovo u potpunosti s području Grada Zagreba, tako je i svim školama predloženo da na natjecanjima državnoga karaktera daroviti učenici brane boje svojih matičnih škola.

Ovim pristupom željelo se izbjeći da udruge koje suštinski opslužuju sve škole, istodobno postanu i „jedna od škola“  u  državnom natjecanju.

                Sve su škole ovaj potpuno suvisao prijedlog i prihvatile, te se o tome i pismeno izjasnile, izuzev OŠ Vrbani. Ovdje ipak valja istaknuti one škole koje svojom reakcijom daju vlastiti prinos izgradnji skladnih odnosa s informatičkim udrugama, a sa svrhom poticanja darovitosti, poput Matije Gubeca, Žitnjaka, Žutog Brijega, Marina Držića, Josipa Račića i Bana Josipa Jelačića. Upravo zbog škola i daljnje suradnje važno je bilo i kao pozitivne primjere istaknuti one pojedince koji su na ovakav način „i izvan ograde svojeg školskog dvorišta“ skrbili o poticanju darovitosti u području programiranja. Jer učenici, koji su posljednjih godina „izrastali i nastajali“ na ovakav način već su državni pobjednici, neki od njih i višestruki (Goran Žužić, Ivica Kičić, Filip Barl, Nino Jagar, Bruno Rahle i drugi). Neki već sada „kucaju na vrata“ državne reprezentacije kao npr. Goran Žužić, učenik 1.r. srednje škole, a neki će to zasigurno učiniti za koju godinu. Neki drugi, kao Juraj Bišćan, iz 4.r. osnovne škole možda će ponoviti i rezultat Ivice Kičića koji se isto kao četvrtaš prije tri godine uspio plasirati na državno natjecanje, pa zatim i pobijediti.

                Osnovna svrha natjecanja je poticanje darovitosti školske djece i mladeži. Stoga i sve ostalo što se čini prigodom opsluživanja natjecanja ima čestito služiti toj svrsi, a svi podaci koji se pritom generiraju moraju biti točni. Školskom sustavu Republike Hrvatske, odnosno Zavodu za školstvo koji skrbi o natjecanjima u suradnji s odgovarajućim resornim službama lokalne uprave, valja priređivati točne podatke te podastirati sve relevantne činjenice s tim u svezi, a sve stručne osobe koje su zadužene na različite načine opsluživati ovaj sustav natjecanja moraju posebnu pažnju posvećivati uočavanju stvarne suštine problema u slučajevima kad se oni pojavljuju, te u svezi s tim paziti da njihova komunikacija sa školskim poslovnim okruženjem bude utemeljena i korektna suštinski i po načinu.

                Međutim, činjenica je da postoje i oni drugi primjeri, a koji ni na koji način nisu za pozitivno isticanje, tako da nažalost i o njima valja voditi računa, pri čemu o tome relevantnu informaciju mora imati i Državno povjerenstvo.

                Upravo iz svih narečenih razloga, a kao predsjednik županijskog povjerenstva za pripremu i provedbu natjecanja u informatici za osnovne škole koristio sam mogućnost na ovakav način obratiti se i Zavodu za školstvo i nadležnome upravnome tijelu lokalne uprave, a sa svrhom početnog prinosa protoku relevantnih informacija unutar sustava natjecanja u Republici Hrvatskoj za područje informatike-računalstva u osnovnoškolskim natjecateljskim skupinama.        

                U svezi s navedenim, Državnome povjerenstvu posebno naglašavamo slijedeće:

1. dana 14.3., dopisom broj: 251-10-03/NJ-05-2-8-1, izvijestili smo Državno povjerenstvo o provedenom natjecanju za osnovne škole te istaknuli kako su sve škole sudionice i pismenim putem izviještene o postignutim rezultatima svih sudionika natjecanja. U dostavljenom izvješću ujedno smo, a temeljem obavijesti dobivene putem web stranice HSIN (*), te usmenog upita A. Dogan, dostavili i ispravljene podatke za dvoje učenika koji su prijavili dvostruko mentorstvo (Matija Folnović, Marko Đomlija), o čemu postoje službena očitovanja škola. Jedno očitovanje je OŠ M.Držića dostavila i uredu HSIN-a. Dostavili smo i dodatno provjerene podatke o prijavljenim mentorima za učenike Ivicu Kičića iz OŠ ŽITNJAK (Logo, Basic), Ninu Jagara (Basic) i Franeta Kurtovića (Logo, Basic), oba iz OŠ VRBANI. U svezi s navedenim učenicima OŠ ŽITNJAK reagirala je promptno i usmeno i pismenim putem, pa i prema uredu HSIN-a.
2. Osnovna škola Vrbani usmeno je potvrdila primitak službene obavijesti od 15. ožujka, o tome da je svojom službenom prijavom za županijsko natjecanje uputila netočne podatke o mentorima za dvoje učenika (u programskom jeziku Basic mentorom se za oba učenika prijavila profesorica BABIĆ MAGDALENA, a roditelji oba učenika dostavili su izjavu iz koje je razvidno da su stvarni mentori neke sasvim druge osobe). Ova činjenica osobito je iznenadila povjerenstvo jer je prof. Babić na isti način nekorektno postupila i prethodne godine.
3. dana 5. travnja na usmeni upit A. Dogan Capan u svezi s učenicima iz nekoliko škola za koje su u dogovoru s roditeljima, školama i udrugama prijavljeni vanjski mentori, podastrijeli smo informaciju da su udruge BOŽO TEŽAK i S VIJUGOM, članice Zagrebačkog računalnog saveza, a u dogovoru sa školama učenika-natjecatelja, odlučile da učenici na školskim natjecanjima državne razine, brane boje svojih škola te da za ovu informaciju postoje i  pimena očitovanja škola, izuzev Vrbana ( npr. očitovanje OŠ MATIJA GUBEC).
4. u dane 6. i 7. travnja naše županijsko povjerenstvo bilo je kontaktirano od strane nekolicine ravnatelja zagrebačkih osnovnih škola koje su skrb o svojim darovitim učenicima, a u dogovoru s učenicima i udrugama Zagrebačkog računalnog saveza, povjerili vanjskim mentorima.
5. Zagrebačko županijsko povjerenstvo do današnjega dana nije zaprimilo niti jednu primjedbu na navedeno izvješće, ni  usmenu niti pismenu, ni od jedne škole primatelja izvješća.
6. dana 12. travnja u 15h putem telefonskog razgovora s ravnateljem OŠ Vrbani, u kojem sam ga  podsjetio na obećanje da će se i pismenim putem očitovati na naš dopis KLASA: 602-01/05-01/238, URBROJ: 251-10-03/NJ-05-2-13 od 15. ožujka 2006., dobio sam informaciju da je državno povjerenstvo donijelo odluku da učenici koji za mentora imaju osobu koja nije zaposlenik učenikove škole, na državnome natjecanju neće moći zastupati svoju matičnu školu te da je onda bolje da i učenik OŠ Vrbani Karlo Dumbović na državnom natjecanju zastupa udrugu programera S VIJUGOM, članicu ZRS u kojoj je potekao, a ne svoju školu. (Ovu informaciju uzeo sam s najvećom mogućom rezervom, a ravnatelja upozorio na kvalitetu školskog izvora njegovih informacija o informatičkim natjecanjima). Školi je stoga upućen hitan poziv na očitovanje s rokom do petka 14. travnja.

             Temeljem svega narečenog predlažemo Državnome povjerenstvu da donese slijedeće zaključke:

1. u potpunosti se podržava način poticanja darovitosti u području programiranja učenika zagrebačkih osnovnih škola, pri čemu udruge članice Zagrebačkog računalnog saveza opslužuju zagrebačke škole, a na školskim natjecanjima državnoga karaktera učenici-natjecatelji brane boje svojih matičnih škola.
2. Pritom su mentori za učenike - natjecatelje uvijek upravo i jedino one stvarne osobe – stručni voditelji koji su učenike i pripremali za natjecanja.
3. Na natjecanjima unutar školskog sustava Republike Hrvatske valja puduzimati sve kako bi se povećao broj škola sudionica natjecanja.
4. Upućuju se pohvale profesorima koji, držeći se visokih etičkih načela, nisu prijavljivali sebe kao mentore u područjima u kojima to u stvarnosti i nisu.
5. Pohvaljuju se sve škole koje na različite načine pokušavaju i uspijevaju pripomoći u informatičkom razvoju svojih izrazito sposobnih učenika te svi mentori koji su spremni pomoći darovitim učenicima i «izvan svojeg školskog dvorišta».
6. Upućuje se najoštrija osuda postupku prof. Magdalene Babić, koja je, unatoč prošlogodišnjem upozorenju i ispravljanju netočnih podataka od strane županijskoga povjerenstva, i u ovoj natjecateljskoj godini sebe opetovano neutemeljeno prijavila za mentora dvojici učenika.

                S osobitim poštivanjem,