Uz ime Branimira Makanca vezuju se mnoge značajne akcije. Projektirao je i izveo prvu elektroničku (feed-back) učionicu za frontalnu programiranu nastavu u našoj zemlji kao glavni inženjer u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Vinogradskoj ulici. Ovu je učionicu kasnije, postavši nastavnik na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, tamo instalirao, pa se sa njom izvodila nastava za nekoliko generacija naših pedagoških radnika. Danas se ova učionica, prva takove vrste u Europi, nalazi u Školskom muzeju kao izložak.

Nakon povratka sa specijalizacije na području nastave pomoću kompjutora u SAD, kao republički prosvjetni savjetnik osnovao je 1968. godine poznati zagrebački Multimedijski centar (pokraj kazališne kavane), gdje je instalirao i prvi kompjutorski time-sharing sustav u našoj zemlji (namijenjen isključivo nenumeričkim primjenama - nastavi, učenju i informiranju), Hewlet-Packard 2000. Centar je uz svestranu podršku pokojnog Dr Bože Težaka, direktora Referalnog centra zagrebačkog sveučilišta organiziran kao javna ustanova, tako da je kroz njega u slijedeća dva desetljeća prolazilo oko 10.000 polaznika godišnje koja su u njemu stekla osnovnu informatičku pismenost. Mnoga od te djece postali kasnije naši najbolji programeri, čak i u svjetskim razmjerima (zbog poznatih prilika u jugokomunizmu na žalost većina danas živi u inozemstvu).

Počasni predsjednik Zagrebačkog računalnog Saveza, predsjednik udruge za potcanje darovitosti djeteta "Bistrić", predsjednik udruge za revitalizaciju Knina "Knin - hrvatsko mislilište".