Dvadeset godina. Sedamdesetak kampova i vikend akceleracija. More, planine, opet more. A između svega ☑️jedan čovjek koji nikad nije tražio pozornicu, ali ju je uvijek zaslužio. Zdravko Lučić. Iskusni pedagog, športaš po navici, vjeroučitelj po pozivu, a prijatelj mladih - po srcu. Djeca i mladi od 8 do 18 godina prošli su kroz njegove kampove: Silba, Sljeme, Štinjan… tri–četiri grupe svakog ljeta, pedesetak mladih ljudi tjedan po tjedan, godina za godinom. I uvijek ista slika: Zdravko prvi ustaje, zadnji skida naočale i liježe. Ako treba, trener je. Ako treba, duhovnik. Ako zatreba: medicinska sestra, brat, psiholog, animator, sudac u nogometu, protivnik u ping pongu, partner u piciginu, majstor za šah, badminton i svaku zezanciju. A najčešće 😃sve to u jednom danu. #Zdravko_Lučić On je onaj koji prvi primijeti, s naočalama i bez, kad nešto nije u redu. Onaj koji zna kako razgovarati, kako smiriti, kako usmjeriti. Onaj koji zna da mladi mogu biti nestašni, ali da pedagog ne mora biti grub da bi bio čvrst. Zdravko je čovjek koji nosi Hrvatsku u srcu, povijest u malom prstu, glazbu u uhu, a ljubav prema mladima u svakom koraku. I zato ga djeca vole.💓Obitelji mu vjeruju. A generacije ga pamte. Dvadeset godina kampova znači dvadeset godina smijeha, avantura, ogrebanih koljena, neprospavanih noći, razgovora "kada god zatreba" i onog osjećaja sigurnosti koji djeca prepoznaju odmah 😎i nikad ne zaborave. Ovo je priča o čovjeku koji je dvadeset ljeta bio stup, oslonac i radost mladima. I koji to, zapravo, još uvijek jest.💓Hvala ti, Dobri Čovječe. Na svakoj minuti, svakom kampu, na svakom djetetu kojem si bio i bit ćeš i podrška i putokaz. Na mladosti koju si 20-ak godina "nosao na leđima". I nosit ćeš, ako Bog da.