I ove, desete uzastopne godine, kroz ljetne kampove za poticanje darovitosti u učeničkoj informatici i računalstvu prošlo je više od 160 sudionika. U dva termina od 16.8. do 1.9. u Omladinskom kampu ZŠSa MIRTA na otoku Silbi, izmjenjivali su se daroviti programeri, smotraši, poklonici multimedije, a posebno mjesto imali su učenici nižih razreda osnovnih škola te profesori u sklopu kampa za poticanje rane darovitosti. Običaj da se pod istim krovom okupe daroviti učenici zainteresirani za srodna područja pokazao se i ove godine dobitnom formulom, ne samo zbog ušteda nego i zbog kemije koja se žuto lakše uspostavlja među polaznicima i voditeljima.

Nakon nekoliko godina animiranja, ove godine se u kampu pojavila i prva Vukovarka, izvrsna matematičarka, Kristina L., četvrtašica uzorna ponašanja koju su zagrebački voditelji doslovce prigrlili. Ove godine su ponovno u kamp došli prijatelji iz gradova koji sudjeluju u Zagrebačkoj INFORMATIJADI Božo Težak, Filip Keri iz Vrbovca, Mislav Balunović iz Slavonskog Broda, Ivan Paljak iz Varaždina i novo olimpijsko zlato iz Preloga, STJEPAN GLAVINA. Nagradno sudjelovanje u kampu dobio je Domagoj Ćevid, jedan od najboljih osnovnoškolskih matematičara i kemičara te izvanserijski mladi gospodin Albert Škegro. Domagoj Ćevid je u svojih prvih petnaest dana programiranja u C++ dostigao zavidnu razinu, slično kao i Matija Miliši, koji  je na isti način bio forsiran godinu dana ranije.

Dnevni raspored rada je i ove godine bio zahtjevan. Radilo se od 9:15 do 23:45 s pauzama za obroke i slobodnim vremenom od 17:15 do 19:30 za športske aktivnosti i kupanje, a raspored rada osvanuo je već na odlaznom busu iz Zagreba. Izgledao je boljim čak i od onog u jednoj prestižnoj internacionalnoj školi. Zagrebački tim darovitih učenika i ove je godine bio ojačan s nekoliko vrhunskih matematičara koji su, na čelu s Albertom Škegrom, u potpunosti opravdali poziv u Zadar. Glavnim, programerskim radionicama rukovodili su prof. Mihaela Piskač, za osnovne škole, i neki mootan lik Bugarin LOO Kalinov, za srednje škole.

Bilo je lijepo vidjeti ASa, ESADA i profe kako žive i uče pod istim krovom s učenicima, i uživaju osjećajući pravi smisao svog postojanja, oduševljeni vojskicom darovitih minića s kojima su zajedno učili prve korake u programskom jeziku C++. Dopunske radionice, likovna i glazbena, bile su izborom pjesama i vizualnim simbolima posvećene punoljetnosti Hrvatske. Obrađivala se "LUPI PETAMA" i "Croatio iz duše te ljubim" u neko liko varijanti. Profe su obrađivale LUPI TETAMA, a glas im je posudila EmaeM. Uz pomoć klape "Silbljanska vjeverica na pašnjaku lešnjaka", obradile su i dvije varijante "Croatio iz duše te ljubim".

U slobodno vrijeme zezalo se sve u 16, pa je bilo i pregršt šaljivih događaja, a čak i tonova. Tako su učenici i mlađi voditelji redovito izazivali športsku ekipu špekeca "GARYatrija" u nogometu i košarci. Redovito su gubili, a posebno teško im je pao poraz (8:2) u nogometu jer je ekipu iskusnih odebljih pojedinaca pojačao neki Robert Knjaz, koji se uokolo hvalio da je prijatelj ZRSa. Lik je samozaljubljen u sebe i došao je vidjeti prvi ljubić o samom sebi, koji je žurno prikazan odmah po njegovom odlasku sa Silbe. (Ne brini Robi i plažu smo počistili za tebe. Dođi slobodno opet!). A Jeronim Marić, autor "SUROVOG GRADA", glavnom je krivcu za nastanak kampova javno skladao pjesmu "Konju jedan - mulo jedna, tovare debeli", koja je odmah postala glavna na hit deponiju. Do sutra bi trebala izaći u njegovoj pr.dukciji, pa je poslušajte kliktanjem silbljanske vjeverice. Taj ĐSM je ujedno održao i odličan solistički koncert za sve sudionike kampa i posvetio ga Luki Ritzu. Toliko je oduševio publiku da mu je cijelo vrijeme skandirala MA-TE-BU-LIĆ, a poslije koncerta je 6 puta krao banane iz sobe Z-1.

Odmah po završetku obveza prema nacionalnom timu na Silbu je stigo i naš Žuža. Uzor novim generaci jama programera, u svojoj omiljenoj majici junaka Domovinskog rata Rudolfa Perešina, umoran još od matematičke olimpijade, kad se prvi dan preforsirao, ovaj put je pristigao i kao službeno najbolji hrvatski natjecatelj svih vremena. Tko bi rekao da će itko nadmašiti Boogara Luku Kalinova (Luka Kalinovčić)? Polaznici i voditelji su u oba termina bili jako dobri što je utvrđeno izravnim nadzorom. Jedan mlađi gosponček mislio je da se ljetni kampovi zovu Petar Orlić i da su posvećeni samo njemu. Iako smo ga jako voljeli i uvjeravali da su kampovi posvećeni Boži Težaku, morao je nakon četiri dana otići na usavršavanje u Zagreb. Osim toga, jedan likić iz gudačkog kvinteta "Kravlja balega" je u nedozvoljeno vrijeme stao na ježa, a nekoliko genijalaca zaradilo je posvetu na oglasnoj pločici. Opušteno i uz šalu najlakše se dolazi do visokih ciljeva. Smijeh na mijeh sreća je najveća.