Ljetni kampovi ZRSa uvedeni su ove godine.

Savez je za ovu godinu po prvi put pripremio vlastiti kamp na otoku Čiovu pokraj Trogira namjeravajući na taj način simbolički započeti na ostvarivanju svojeg projekta poticanja darovitosti ZA HRVATSKU DAROVITOST. Međutim, predstavnici gradske tehničke kulture zatražili su da Savez organizacijski uskoči i spasi kamp tehničke kulture koji se od 1995. do 1999. održavao u Veloj Luci uz znatan angažman sadašnjeg tajnika ZRSa. Kako je ovom kampu prijetilo gašenje, zaposlenici saveza uskočili su krajem svibnja i za dvadesetak dana učinili maksimmum. Kampu u Veloj Luci osigurali su 80-tak polaznika, od kojih su većina bili daroviti mladi informatičara. Tako je odjednom glavni naglasak bio na kampu u Veloj Luci, a na svoj vlastiti kamp se gotovo zaboravilo . Velolučki kamp je proveden na vrlo visokoj razini, a informatičke radionice pod vodstvom Saše Stublića i Branimira pl. Makanca bile su iznimno kvalitetne i rado posjećivane. Sva organizacija i pedgoški nadzor pala je na dvojicu ljudi tajnika Saveza i organizatora Maria Someka. Na kraju kampa polaznici su dobili prigodne darove za sjećanje na ugodno i korisno provedene dane pune rada, sporta, neizbježne dokolice pa čak i na "malu životno poučnu radionicu o pravilnoj upotrebi nekih bio alata" koja se bila odigrala na terasi hotela. Od polaznika osobito su se istaknuli Luka Kalinovčić, Lovro Pužar i Luka Donđivić, a zvijezda padalica kampa zbog nestašnih, ali pravodobnom akcijom rukovoditelja kampa ipak ukroćenih hormona, postao je Renato zvani Dihalica.

Po završetku ovog kampa istog jutra organizatori su požurili na Čiovo, a već putem naišli su na velike probleme s kojima su se suočili sudionici tek pristigli na ovaj prelijepi poluotok.

Naime, domačini s Čiova su u potpunosti iznevjerili svoje goste i suočili ih s neodgovarajućim smještajem. Umjesto u kampu završili su na betonu i kamp prikolicama, a o sanitarijama, kuhinji i posluzi da i ne govorimo. Organizatorica ZRSa, Arnella Koncilja, dipl.prav., prihvatila se svakodnevnog višekratnog čišćenja sanitarija i kuhinje, odlični voditelji na čelu s pl. Branimirom Makancom, Ivonom Malčić, Daliborom Kuhinekom i Rikardom Dimićem dali su svoj obol sadržajnoj kvaliteti rada, tako da su na kraju svi polaznici (50) bili prezadovoljni.

Vesele mame i bake izjavile su da će ubuduće svoju djecu povjeravati samo ZRS-u.

Ipak, više nikad se nismo pojavili na Čiovu zbog sjene koju su ostavili domaćini u ime CK Solin.

NASTAVAK - u rekonstrukciji