DMIH 2006, okrugli stol

13.05.2006.

Kako se primicao trenutak početka okruglog stola, bilo je sve očitije da su neki profesori uspjeli napraviti klimu u kojoj su dominirale spletke i neistine te pritisak na organizatora, i da će zaista biti teško sačuvati distancu i objektivnost. No mi smo se odlučili pokušati javno reći istinu i vidjeti da li to nekog uopće interesira. Stoga je organizacijski voditelj naše ekipe nakon pola sata zatražio riječ i kad je uzeo mikrofon, tehničar zadužen za razglas dobio je natređenje da mikrofon oduzme govorniku. Mladi gospodin tehničar došao je do osobe s mikrofonom i rekao "ja vam ne želim uzimati mikrofon".

Predstavnik ekipe Grada Zagreba je zatim glasno upitao sve nazočne dva pitanja:

1. da li je netko protiv da se ovdje ikome zabranjuje govoriti?

2. da li je netko ZA da on kaže nešto o tzv. slučaju crtica?

Na oba pitanja odgovor je bio MUK.

Predstavnik ekipe Grada Zagreba je zatim mladom gospodinu tehničaru predao mikrofon uz osmijeh i komentar: "Ovdje je 40 ljudi i nitko ni za što nije zainteresiran, pa zaključujem da trenutno nije potrebno ništa niti govoriti."

Nakon toga se razvila diskusija, a negdje pri kraju za riječ se javila profesorica Magdalena Babići kazala:

"Vi ovdje nazočni morate znati istinu. Vi ne poznajete profesoricu Mihaelu Piskač pa ću vam ja pojasniti kakv je ona zapravo čovjek. Njoj uopće nije stalo do djece, ona sve što radi, a to je jako malo, radi isključivo zbog svoje vlastite promocije. Djeca su njoj samo pokriće za njene bolesne ambicije!"

Voditelj zagrebačke ekipe tada je rekao profesorici Piskač da bi morala na ove gluparije i laži odgovoriti, no ona je mirno kazala kako osobi koja može pričati laži pred toliko ljudi ne želi davati važnost pa tako ni polemizirati s njom.

No voditelj zagrebačke ekipe tada je zatražio mikrofon (i dobio ga!) te kazao sudionicima okruglog stola: "Profesorica Babić je najobičniji falsifikator koji već tri godine uzastopno sebe neistinito prikazuje menotorom za neke učenike, unatoč notorne činjenice da s njima nije radila i da pismena svjedočanstva roditelja govore upravo suprotno, a o čemu je službeno obaviještena i njena škola. Prikazuje se mentorom čak i za učenike koji ne pohađaju njenu izbornu nastavu te je organizirala da jedan takav učenik ne može dobiti potvrdu svoje škole kako bi se uputio na Državno natjecanje, zbog čega se, na zahtjev majke, moralo i intervenirati kod ravnatelja.

Zatim je pokazao nazočnima fascikl u kojemu su svi ti podaci dokumentirani, a Magdaleni Babić rekao da se može sramiti zbog objeda koje je javno izrekla i svega što je činila neistinito se prijavljujući mentorom, te da se s istinom nije za igrati.

Okrugli stol bio je time gotov, a na terasi se odjednom pojavio Luka Kalinovčić i upitao: Što se događa kakva je to galama?

Ništa posebno, profesorica koja se lažno prijavljuje mentorom, javno iznosi neistine o onim profesorima koji znaju i vole programirati.

Ono što se zbilo je nevjerovatno, ali istinito. Kome zapravo nije stalo do hrvatske kvalitete nego do vlastite promocije bez stručnih znanja u nekom području, vrijeme će pokazati. A dokumentaciju i svjedočanstvo o ovom događaju valja sačuvati, za nove generacije.

DA SE NE PONOVI.

Eto kako se zbog starog načina rada u kojem dominiraju informacije "blebnula rekla kazala" može stvoriti klima koja ne dopušta da se sudionici nekog događaja istinski raduju onim pojedincima koji svojim znanjem i radom neku djelatnost stvarno vuku naprijed.

I da li je moguće da osoba koja se lažno prikazujem mentorom, u tom istom području može zaraditi prolaz i u izdavaštvu na način da bude recenzent knjizi iz programiranja?

Kad već nismo našli prostora da zbog odličnog nastupa na Smotri pohvalimo dva mladca plavca, istaknimo ih makar vizualno.

DOKUMENTI SLIJEDE USKORO!

IZDVOJILI SMO

1 od 19

Intervju Zdravko Škokić: Hrvatska tvornica zlatnih medalja za izvrsne

Za odgovore o tome kako se dakle stvaraju centri izvrsnosti poput ovog, morali smo zagrepsti dublje i postaviti nekoliko ključnih pitanja tajniku koji o tome zna najbolje. Kaže za sebe da više voli raditi nego govoriti i da ga se ne može vidjeti na dodjelama medalja...