Pater Petar Perica je žrtva komunističkih zločina i autor brojnih crkvenih pjesama poput nenadmašnih ''Zdravo djevo'' i ''Do nebesa nek se ori''.

Mučenik o. Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881. u Kotišini, kraj Makarske, a osnovnu školu završio je u Makarskoj gdje je započeo daljnje školovanje u Građanskoj školi. Sa školovanjem je nastavio 1895. u sjemeništu u Travniku (BiH) jer ga je nosila želja za svećeničkim zvanjem. Već u ranoj osnovnoškolskoj dobi mladi Petar počeo je pisati stihove. Tako je kao učenik petog razreda ispjevao stihove iz kojih proizlazi njegov život i stremljenje: „Kristu služit to je nad sve časti, Njega ljubit nema veće slasti, Njega slijedit to je veličina, Sve je drugo varka i taština!“

Završio je svoj život mučeničkom smrću. Čim su ušli u grad strijeljali su ga partizani u Dubrovniku bez ikakvog suđenja, zajedno s mnogim drugim uglednim Dubrovčanima i intelektualcima na otočiću Daksi, 24. listopada 1944. Njegova svetačka ljubav prema Isusu Kristu i danas odjekuje u riječima pjesme Do nebesa: ''Isukrste srcu Tvom, s nama naš se kune dom, dušom tijelom vijek sam Tvoj, za krst časni bijuć boj!''

Pater Petar je zadužio cijeli hrvatski narod pjesmom ''Do nebesa nek se ori“, koju je spjevao još kao 19-godišnji gimnazijalac u Travniku za posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. Te se godine 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu i pjevali su tu pjesmu kao pjesmu posvetnicu. Godine 1904. Petar Perica spjevao je i drugu najpopularniju našu vjersku pjesmu ''Zdravo Djevo''. Obje ove pjesme ostale su do dana današnjeg najpopularnije hrvatske vjerske pjesme. Godine 1901. Petar Perica sa 20 godina stupa u Družbu Isusovu. Novicijat obavlja u Velehradu, a daljnji studij u Kalksburgu u Austriji, potom u Bratislavi i Innsbrucku. Zaređen je za svećenika 1914. godine. Kao isusovac vrši različite službe u raznim mjestima: u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

Bio je veliki štovatelj Srca Isusova i širitelj ove pobožnosti; živio je veoma svetim životom, tako da su ga još za života nazivali  ''svecem“.

Jedan od svjedoka vremena je rekao kako ne može zaboraviti sliku ‘padra Perice’ oko kojega su se okupili osuđenici s rukama preko očiju, a on raskrilio ruke i pjevao crkvenu pjesmu "Tebe Boga hvalimo" i gledao ravno u mitraljesku cijev.