Mladi Francuz je svoj život zamišljao kao odgojitelj. No vidjevši na televiziji što se događa, odlučio je doći u Hrvatsku i pomoći te se u kolovozu 1991. pridružio HOS-u, Hrvatskim obrambenim snagama i zatim potkraj rujna uspio ući u opkoljeni Vukovar.

Iako su mu suborci potkraj listopada savjetovali da se kao fotoreporter izvuče prije pada Vukovora, on je to odbio.

Nakon njegovog ranjavanja u završnim borbama na Sajmištu otpremljen je u bolnicu gdje ga je intervjuirala jedna francuska novinarka. Nakon pada Vukovara, zajedno sa ostalim ranjenicima i zarobljenicima, odveden je na zloglasnu Ovčaru gdje su se na njemu okrutno iživljavali, a tijelo mu nije nikada nađeno.

Svakodnevno je vodio ratni dnevnik koji je nestao iz bolnice kao i veliki broj negativa.

Posmrtno je odlikovan redom Nikole Šubića Zrinjskog, a njegova majka je isticala kako je Hrvatsku osjećao drugom domovinom.

A daroviti informatičari neka žive s uspomenama na hrabre ljude koji su svoj život stavili u temelje naše narodne slobode. Bez njihove žrtve ni medalje se ne bi mogle osvajati - ZA HRVATSKU!