ZRSOBIT PRIZNANJA ZA PROGRAMERE - INFORMATIČARE I NE INFORMATIČARE / JEDNI DO DRUGIH

Zagrebački računalni savez osmislio je svečanost koja povezuje najistaknutije pojedince iz različitih područja našeg društvenog života, s njihovim kolegama - izvanserijskim pojedincima, s osobitim postignućima na području informatike. Jedni do drugih, kao 'najbolji uz najbolje', povezuju se sportaši, kulturnjaci, humanitarci, pisci, skladatelji te humanisti s raznih područja djelovanja, kao i svi drugi srodni, slični i drugačiji ne informatičari, oni kojima informatika nije natjecateljsko područje niti životni poziv, s našim kompjutorskim izvanzemaljcima, pretežito onim mlađima, koji koji su svojim natjecateljskim i drugim dosezima obilježili jedno od najkreativnijih područja djelovanja - programiranje.

SISAVAC GODINE - PRIZNANJA ZA NE INFORMATIČARE

Ovo priznanje dodjeljuje se za osobita postignuća ili javno djelovanje osobama iz različitih područja ukupnog društvenog života Hrvatske, kojima informatika nije životni poziv niti su informatički natjecatelji. Za ideju i inspiraciju za Sisavca godine zahvaljujemo Željku Pervanu, bez kojeg bi naš ukupni društveni život bio bitno siromašniji. Zbog svoje lucidnosti, on je zapravo i ishodišni dobitnik Sisavca godine (još dok je bio fetus ).

No, prvog javnog 'Sisavca', pretpremijerno je dobila, u 2012. godini nejvjerojatna Sandra Perković, učenica još nevjerojatnijeg Ivana Ivančića, koji je svoj nadimak DIV zaslužio i zbog svojih izvanserijskih ljudskih osobina. Osim što je olimpijska pobjednica, Sandra je, u jednoj fazi svojeg života bila zaljubljena u matematiku, kao i zlatni olimpijci. Sandra je i starija školska kolegica od Ivice, Marina i Domagoja (Kičić, Tomić, Ćevid), olimpijskih informatičkih i matematičkih zlata, a od Gorana Žužića, s kojim je išla u razred, ponekad je prepisivala, pri čemu su navodno i oboje znali ponešto prepisati i od Petra (Petre, javi se! > Petar Sirković). Priznanje Sisavac godine za Sandru te znakić zahvalnosti njenom velikom učitelju "Najbolji Trendžo", uručili su kompjutorski izvanzemaljci i predstavnici njihovih obitelji. Jer, oni jedini u cijelosti znaju koliko je teško u nečemu postati posebno uspješan ili gotovo nemoguće najbolji, a vidjeti ih zajedno kako jedni druge prepoznaju -- osobita je privilegija.

Puno radosti i smijeha, čestitaka, poljubaca i zagrljaja, oduševljenja i sjećanja: NAJBOLJI UZ NAJBOLJE, festival programerske izvrsnosti.

Svi prisutni, njih pedesetero, od najmanjih do najvećih, na čelu s Branimirom pl. Makancem, od kojeg je sve počelo u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, mogu se u nekoliko riječi opisati ka "+ 1 izvrstan za bolju Hrvatsku".