Svojim idejama i razmišljanjima prije više od pola stoljeća Božo Težak je na stanovit način predskazao pojavu Interneta, a kasnije bio pravi začetnik i promotor informacijskih znanosti i djelatnosti u Hrvatskoj, osnivač katedre za Informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te osnivač i ravnatelj Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu.Razumljivo, Božo je dao i veliki znanstveni prinos u osnovnom području svojeg djelovanja - kemiji, a poznat je i kao utemeljitelj civilne zaštite i idejni začetnik osnivanja Tehničkog Muzeja u Zagrebu.Volio je mlade te organiziraoprve velike Ljetne škole i konferencije u Hrvatskoj za znanstvenike iz cijelog svijeta s područja fizike i kemije međufaza.

            Ideja poticanja darovitosti bila je njegov način življenja i rada.

Osim znanstvenih postignuća, o njegovoj nepokolebljivoj borbi za istinu i nepobjedivom humanizmu postoje mnoga svjedočanstva. Kao aktivni borac protiv tadašnjih zala nacizma i fašizma te svakog totalitarizma, bio je energičan, pošten i jak, zaštitio mnoge ljude stavljajući život na kušnju. Nije dao da se od znanstvene ili humanističke istine napravi laž. Bio je brži i spretniji od raznoraznih jednoumnih aparatčika tako da mu nisu uspjevali „posoliti pamet“ gluparijama niti „utabati put“ za nečovječno djelovanje.

            O Božinom humanističkom djelovanju u društvenoj zbilji na različite načine su svjedočili mnogi njegovi suvremenici.  I ne samo oni. A mladež 21. stoljeća, okrenuta vjeri u dobro, uvijek je s oduševljenjem slušala, čitala i pamtila . . .

            Pogledajmo neka svjedočanstva:

            Svjedok 20. stoljeća, V. DEDIJER:Kad sam objavio jedan nezgodni članak 1957., izbacili su me iz "Boškovića". Potom me je Božo Težak, kemičar, divan čovjek iz Zagreba, pozvao na telefon i rekao dodji da radiš. Ja sam tako radio s njim, izučavao razvitak nauke. I objavio 1960. u Natureu, to je bio najbolji svjetski časopis, ogroman, dugački članak o razvitku nauke u tadašnjoj državi. Težak je bio pošten, ne znam da li je bio partijac, ali nije dao da mu budale, birokratske, komunističke, sole pamet. On je moje radove metnuo na zid da ih svako vidi.

            DIONIS EMERIK SUNKO: U predvečerje napada sila osovine, u ožujku '41.,kod Bože Težaka upravitelja Škole za civilnu zaštitu, skupilo se mnoštvo intelektualaca, kojima je Težak na svoju ruku uzeo pozive za vojsku, uz obrazloženje da će ih mobilizacijom u civilnu zaštitu osloboditi odlaska na frontu. Svi su oni bez iznimke, od slikara Otona Glihe, do kasnijeg nobelovca Vladimira Preloga, vjerovali da Težak ima stvarne ovlasti za mobilizaciju tadašnje Kraljevine Jugoslavije. („Moš' mislit, Težak je samo imao 'mooda', kao i u mnogim kasnijim prilikama“, rekao bi autor pjesme) . A da nije bilo tih Težakovih rizičnih podviga, tko zna kakva bi bila sudbina organske kemije, a možda i grada Zagreba.

            Miroslav Tuđman:Kada je otac bio zatvoren 1972. godine, ostao sam bez posla. Napisao sam više od 50 molbi za posao. Trebao sam biti primljen na nekim mjestima, ali drugovi iz partije onda su intervenirali da me se ne smije primiti. Međutim, primio me je profesor Božo Težak u Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu. Tako sam u područje informacijske znanosti ušao sasvim slučajno. Bilo je to teško razdoblje u životu, ali na njega sam već prije bio naučio. Krug ljudi koji vas je prije pozdravljao, odjednom je to prestao raditi.