Mario Plenković

Znanstvena i publicistička vizija

Božo Težak, hrvatski informacijski znanstveni vizionar, humanist i sveučilišni profesor, kemičar, informatolog, komunikolog i urednik znanstvenih časopisa i drugih publikacija obilježio je svojim djelom povijesni razvoj znanstvene publicistike u 20. stoljeću na hrvatskim i međunarodnim prostorima.

Osnivanjem prvog znanstvenog časopisa iz polja informatologije (1969.) postavio je znanstvene temelje za sustavni razvoj i promicanje informacijskih znanosti na svim razinama lokalne, nacionalne, regionalne i globalne komunikacijske zajednice. Na njegovim uredničkim zasadima i danas uspješno djeluje i redovito izlazi Težakov časopis pod današnjim nazivom Informatologia koji sustavno promiče suvremeni razvoj informacijskih znanosti na temeljnim uredničkim konceptima koje je postavio je Urednički koncept prvog informacijskog časopisa odredio je u proslovu, da se Informatologia Yugoslavica (cit.):

„.... .pojavljuje kao polupublikacija i publikacija, periodičkog i neperiodičkog karaktera. To je eksperimentalni i radni instrument Centra za studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacionih znanosti, Internacionalne stalne izložbe publikacija, te njihove dopune ili zajedničkog okvira koji nosi naziv Referalni Centar Sveučilišta u Zagrebu“. 

B. Težak, Uvod, INYU 1 (1-4) (1969) I.

Božo Težak je zadužio hrvatsko društvo svojim neumornim komunikološkim i medijskim nastupima. Njegova biografija i bibliografija dovoljno govori o humanisti koji nije bio sklon raditi znanstvene i političke kompromise već je s vlastitim idealima humanizma i društvenog napretka punim žarom gradio i razvijao Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu, Nacionalni informatički centar Hrvatske (NIC), Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku u Zagrebu (NSB) i Centar za studij bibliotekarstva,  dokumentacije i informacionih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (CSBDIZ) iz kojeg je danas proizašla uspješna Hrvatska akademska elita u znanstvenom polju informacijskih znanosti. Težakov urednički rad promicao je filozofiju humanizma i znanstvene otvorenosti o svim spornim društvenim pitanjima u razvoju hrvatske informacijske znanstvene infrastrukture.

Časopis Informatologia Yugoslavica urednički je opredijelio kao „potpuno otvoreni časopis za znanstvene, stručne i faktografske priloge iz područja informacionih znanosti i službi“ (B. Težak, Uvod, INYU 1 (1-4) (1969) I.). Informatologia je prema uredničkim zamislima Bože Težaka trebala označavati „teoriju i praksu emisije, transmisije, selekcije i apsorpcije informacija (tzv. ETAkSA kompleks) što je šire od termina koji se pojavljuje kao informatologija, informatika, informacione znanosti i službe“ (B. Težak, Uvod, INYU 1 (1-4) (1969) II.). Uredničku koncepciju časopisa Težak nadograđuje na P. Atherton-ovom pojavnom obliku i nazivu „informatologija“ koja se 1962. pojavljuje u pojmovnom smislu kao „istraživanje na području procesiranja informacija  koje uključuje intuitivne i algoritamske postupke i gdje se računala koriste kao dopuna ljudskom intelektu“ (P. Atherton, Amer. Docum. 16 (1965) 126). Potom se pojmovno pojavljuje informatika kao „nova znanstvena disciplina koja izučava strukturu i svojstva (a ne i konkretni sadržaj) naučnih informacija, kao i zakonitosti znanstveno-informativne djelatnosti, njihovu teoriju, povijest, metodiku i organizaciju“  (J. G. Dorfman, NTI 12 (1966) 46.). Božo Težak urednički opredjeljuje i usmjerava znanstveni časopis tako da (cit.):

„..... mora služiti raščišćavanju pojmova, upravljanju  postupcima, građenju konfiguracija i struktura, ali prije svega istraživanju metoda i tehnika za integraciju tradicionalnih i konvencionalnih elememenata i kompleksa s onima koje nazivamo suvremenim i nekonvencionalnima. Kod toga djelovanja na sveučilišnom terenu nastave, odgoja, istraživanja i službi treba dati naglasak na ono što je zajedničko za humanističke, socijalne i prirodne znanosti, te za sva operativna, tzv. akademska zvanja radi lakšeg i neposrednijeg kontakta s našim suradnicima i prijateljima iz širokog svijeta, neki članci biti će objavljeni dvojezično, na našem i jednom od svjetskih  jezika“.

                        B. Težak, Uvod,INYU 1 (1-4) (1969) II-III.

U uredničkom smislu Težak najavljuje i strukturira novu informacijsku i komunikacijsku paradigmu prenošenja znanja na globalnom komunikativnom planu. Oblikovao je novu uredničku viziju „komunikativnog znanstvenog teleparlamenta“ koji u današnjem svijetu high technology i informacijsko-komunikacijskih tehnologija osigurava prijenos i razmjenu znanstvenih informacija na slobodnom informacijskom i komunikacijskom tržištu znanja i informacijske tehnologije. Urednička vizija Bože Težaka u tadašnjem znanstvenom svijetu razmišljanja zastupa znanstveni kozmopolitizam i globalizam u vrlo uspješnom znanstvenom povezivanju prirodnih i društvenih znanosti tražeći prostor za ljudsko djelovanje i znanstvenu slobodu.    

Urednička misaona strategija Bože Težaka

Misaoni i urednički informacijsko komunikacijski put Bože Težaka možemo promatrati u tri temeljne znanstvene uredničke etape.

Prva urednička etapa obilježena je intezivnim traganjem za novim svjetskim međunarodnim informacijskim i komunikacijskim postignućima sedamdesetih godina proteklog stoljeća i promišljanju kako nova informacijska znanja i iskustva ugraditi u našu svakodnevnu komunikacijsku praksu.

U tom smislu može se sa sigurnošću istaknuti da je časopis Informatologia Yugoslavica druga etapa uredničkog promišljanja informacijsko-komunikacijskog razvoja znanstvenog izdavaštva na našim prostorima.

Prateći suvremeni razvoj modernih informacijsko komunikacijskih tehnologija Težak sustavno i argumentirano otvara i problematizira treću uredničku znanstvenu etapu. Sve informacijske strukture u svojim posebnim funkcijama i oblicima o svim bitnim problemima znanosti i društvenog razvoja pojavljuju se konceptualno kao faktori emisije, transmisije, akumulacije, selekcije i apsorpcije, dakle, prema Težaku, uvijek kao ETAkSA kompleks. U istraživačkom i uređivačkom smislu postavlja znanstvenu prologomenu za sustavnu izgradnju nove politike znanstvenih informacija i informacijskih službi u pet strateških točaka u cilju uredničkogznanstvenogsporazumijevanja (cit.):

„(1) Individualni istraživač treba razvijati društvene navike i poštovanje prema ljudskim idealima (četiri moralna principa za znanstvenog radnika), zatim mora razvijati nove vrste odgovornosti: pojam o realnom svijetu (odgovornost za prostor) i pojam za pravovremenost;

(2) Visokoobrazovne ustanove, posebno sveučilišta, moraju biti nosioci moralnih principa otvorenosti, slobode, odgovornosti i povjerenja. Služeći se ispravnim metodama odgoja, ovi principi bi se morali provoditi u svim vrstama javnih organizacija;

(3) Uredničke, nakladničke, bibliotečne, informacione i komunikacioine institucije moraju nastojati ujediniti kreativne radnike, osiguravajući im zajedničke laboratorije u kojima će pripremu primarnih, sekundarnih i tercijarnih publikacija morati pratiti neposredno referalne i izložbene (agresivna dokumentacija) funkcije:

(4) Na različitim organizacijskim nivoima, kao što su institucionalno-lokalni, lokalno-regionalni (državni), regionalno-nacionalni (regijsko povezivanje), nacionalno-kontinentalni, kontinentalno-globalni nivoi, moraju ući u svijesne aranžmane kako bi predstavljali aktivne »kontaktne točke« u svjetskoj mreži informacija, nešto poput globalne »psihosfere«, razbijajući tako sve prepreke koje ograničavaju slobodan priliv informacija; i

(5)  uzimajući u obzir nove znanstvene i tehničke pristupe za emisiju, transmisiju, akumulaciju, selekciju i apsorpciju informacija, nužno je preispitati funkcije tradicionalnih institucija, s posebnim naglaskom na edukativne i izvršno-operativne institucije, da prilagode fizičke, emocionalne i intelektualne faktore stvaranja i čuvanja uvjeta za jedan jedinstveni svijet“.

B. Težak, Informacione znanosti i službe: Njihova struktura, odnosi i politika / Information Sciencies and Services: Components, Relationships and Politics, INYU 1  (1-4) (1969) 28-29.

Urednički svijet klasika informacijskih znanosti

Svaki znanstveni klasik ima neku znanstvenu rapravu ili knjigu u kojoj je sadržan njegov znanstveni credo. Credo znanstvenika i klasika informacijskih znanosti Bože Težaka sadržan je u njegovom članku „O istini u prirodnim naukama“ iz 1931. godine. To je urednički i metodološki znanstveni manifest Težaka kao klasika informacijskih znanosti kojeg se striktno držao cijeloga života. Ne samo da on nije nikada odstupao od tog znanstvenog manifesta nego je iz godine u godinu potvrđivao i dopunjavao svoj životni znanstveni credo. U tom je članku otišao ne samo ispred ondašnjeg nego i sadašnjeg vremena kad je ustvrdio da (cit.):

„moderna znanost ne uzima nijedno tumačenje kao potpuno istinito – istinito je u egzaktnoj znanosti samo zapažanje, jednostavna konstatacija. Zaključci, gdje se izvode, doneseni su opet u obliku konstatacija. Zapažanje, konstatiranje je bitno: sve je statističko, tiho poznavanje činjenica – nikakvo izdizanje ljudskog duha iznad same stvari. Sud na temelju opažanja zato još nije istinit, on može biti samo vjerojatan. To je  „kredo“ modernog znanstvenika“.

B. Težak, Nova Evropa 24 (1931) 179.

Tim svojim stavom Težak nije relativizirao prirodne znanosti, nego je samo opovrgao predrasude XIX. stoljeća koje su se zasnivale na mehaniscističkom učenju Laplacea. Težak ističe (cit.):

„Mehanicističko tumačenje,koje je do nedavno vladalo u egzaktnim znanostima, postalo je nedostatno, i prešlo se na statističku metodiku obrađivanja izvjesnih procesa. Kauzalni princip tražio je točno određenje stanovitog odnosa; čovjek ne može to dati – najviše što čovjek, nakon zapažanja, može da izrekne o nekom zbivanju, jeste tek vjerojatno“.

U skladu s tim suvremenim pogledima Težak određuje i ulogu učenjaka i urednika znanstvenih publikacija kad kaže:

„Orijentacija, zauzimanje određena stava od strane čovjeka prema pojavama s kojima je okružen, to je osnovna potreba čovjeka, a znanost je jedna od jakih manifestacija te potrebe. Znanstvene istine mogu biti trajne za čovjeka većinom u formi onih običnih, jdnostavnih, posredno ili neposredno dobivenih opažanja. Sve što je više od toga nosi žig relativnosti, za koji u mjernoj statističkoj znanosti važi termin  vjerojatnost. No vjerojatnost nije više tumačenje, ona ima u isti mah i karakter konstatacije, dakle opet onih istih opažanja, samo s umanjenom izvjesnošću postojanja. Tamo, dakle, gdje prirodne znanosti tumače, tamo se se susrećemo tek sa izvedenim istinama koje ne nose, kako smo vidjeli, znak neke apsolutnosti. One su relativne – i služe čovjeku, jer mu daju mogućnost najzgodnijeg snalaženja u zbivanjima. One dolaze zato u isti red s moralnim istinama, za koje je također jedino i puno opravdanje: služiti životu“.

Budući da istina nikad nije jedna i jedina, nego nastaje u vječnom čovjekovom dijalogu sa svemirom, svijetom i drugim čovjekom, nužno je obratiti pažnju na otkrivanje, klasificiranje i posredovanje znanstvenih informacija, jer ćemo se tako daleko brže približavati konačnoj istini.

U toj metodološkoj metodi klasika informacijskih znanosti Bože Težaka egzistirala je permanentna životna orijentacija za spoznavanjem novih informacijsko-komunikacijskih problema i uredničkih tehnologija. Jedan može postići vrlo malo, dok svi mogu ostvariti daleko više – to je osnovni moto Težakovih znanstvenih i uređivačkih vještina. 

Informatologia YugoslavicaBože Težaka

Kako se vidi iz proslova osnivača i prvog urednika Informatologia Yugoslavica,  Bože Težaka, u prvom broju INYU 1 (1969) časopis je u uredničkom smislu postavio temeljni zadatak da mora služiti „pročišćavanju pojmova, upravljanju postupcima, građenju konfiguracija i struktura, ali prije svega istraživanju metoda i tehnika za integraciju tradicionalnih i konvecionalnih elemenata i kompleksa s onima koje nazivamo suvremenima i nekonvencionalnima“ (B. Težak, Uvod, INYU 1 (1-4) (1969) II.). U tijeku jednog uredničkog desetljeća i djelovanja na promišljanju znanosti i novih informacijskih zadataka Informatologia Yugoslavica je pod vodstvom Bože Težaka  znalački izvršila sve postavljene ciljeve i zadatake. Uspješno se othrvala svim pokušajima balkanske politizacije i održala znanstveni pravac optimalne informacijske sinteze u skladu s razvojem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i novih informacijskih znanstvenih spoznaja koje je postavio utemeljitelj i prvi urednički strateg Božo Težak. Zahvaljujući njegovom djelovanju Informatologia Yugoslavica se uključila u međunarodni znanstveni svijet i postala most sporazumijevanja s razvijenom svjetskom informacijskom produkcijom. Desetljeće Težakove Informatologia-e obilježeno je u pojmovnom definiranju informatike kao znanstvene discipline za prijenos, pohranu, obradu i svrstavanje svih vrijednih informacija s pomoću kojih se čovječanstvo razvija u svim aspektima znanstvenog i umjetničkog ostvarenja.

Znajući vrlo dobro da se nijedna značajnija novost ne može implementirati bez izobrazbe adekvatnih znanstvenih kadrova, Težak je usporedno s djelovanjem časopisa stvarao i razvijao obrazovnu reprezentativnu instituciju kao teoretsko-praktični informatički poligon gdje bi se educirali mladi znanstveni kadrovi na postdiplomskim studijima u okviru Centra za postdiplomski studij Sveučilišta u Zagrebu. Informatologia je predstavljala most sporazumijevanja s područja informacijskih i komunikacijskih znanosti radi stvaranja koherentne obrazovne koncepcije unutar novonastale institucije koja do tada nije postojala. Informatologia je postala informacijsko glasilo prema svijetu i svijeta prema nama. Prihvaćanjem svjetskog sistema mreža znanstvenih i tehničkih informacija (UNISIST) u Parizu 1971. na inicijativu UNESCO-a otpočela je urednička borba Informatologia-e za uspostavljanje svrhovitog sistema informiranja i komuniciranja na našim prostorima. U tom vremenu Božo Težak kao glavni urednik piše članke i popularne prikaze novog sistema znanstvenih i tehničkih informacija, jer se bez uključivanja u taj novi sustav ne može pravilno niti ubrzano razvijati naše gospodarstvo i znanost u skladu s međunarodnim zahtjevima za primjenu znanstvenih i tehničkih informacija.

Edukativno i javno djelovanje Bože Težaka 

Kako je stvorena nova informacijska i komunikacijska tehnologija i afirmiran sustav elektroničkog komuniciranja - prvi put u povijesti - ostvarene su pretpostavke za prijenos ne više samih informacija nego i samog procesa informacijske obrade. Time je zauvijek završena era javnog informiranja i otvorena nova perspektiva za izgradnju sistema javnog komuniciranja po principu svi, sa svima, o svemu, potpuno, argumentirano i osobno odgovorno. Božo Težak je vizijski uočio crtu razdjelnicu kako u razvoju komunikološke teorije, tako i komunikacijske prakse, na svim razinama edukacije.

Znanstveni doprinos Bože Težaka informacijskim znanostima

Znanstveni doprinos Bože Težaka za utemeljenje informacijskih znanosti možemo promatrati i analizirati u dvadesetak razvojnih etapa.

- Prva etapa je obilježena intezivnim traganjem za humanističkom pozicijom znanstvenika i orijentacijom čovjeka prema novim spoznajama u svakodnevnom životnom i znanstvenom okruženju. Božo Težak je ukazivao da je nužno obratiti pažnju na otkrivanje, klasificiranje i posredovanje znanstvenih informacija, jer je u međusobnoj komunikaciji znanstvenika daleko brže približenje konačnim istinama koje vode znanstvenom napretku;

- U punom metodološkom zanosu egzistirala je permanentna životna orijentacija Bože Težaka za znanstveno utemeljenje i istraživanje informacijsko-komunikacijskih problema;

- 1961. stvorio je prvu obrazovnu informacijsku jezgru pod nazivom Centar za studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacionih znanosti (CSBDIZ) u sklopu  Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uvođenjem pincipa interdisciplinnarnosti u postdiplomsku obrazovnu informacijsku jezgru 1964. Božo Težak studij CSBDIZ-a postavlja kao sveučilišni postdiplomski studij Sveučilišta u Zagrebu;

- Svojim specijalističkim znanjem iz područja dokumentalistike i informatike uvodi i prenosi međunarodnu znanstvenu relevantnu informacijsku literaturu iz bibliotekarstva, dokumentalistike i informatike u naše sveučilišne i znanstvene prostore u cilju izgradnje i stvaranja novih bibliotečnih i informacijskih centara u skladu s razvojem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologijja;

- Temeljem njegove informacijske studije o djelotovornosti nekonvencionalnih sistema, metoda i tehnika u emisiji, transmisiji, selekciji i apsorpciji informacija, 1967. utemeljuje Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu u cilju povezivanja nastave i izložbene dokumentacijske djelatnosti. Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu Težak je osmislio kao interdisciplinarnu, multidisciplinarnu i transdisciplinarnu ustanovu znanstvenog, studijskog i operativnog sveučilišnog značaja za promicanje i referiranje informacija i komunikacija. Znanstveno-stručni materijali, dokumenti, publikacije i polupublikacije trebaju biti dostupne (pod određenim uvjetima) i pristupačne svim zaintetresiranim korisnicima; 

- Koncepcijski i informacijski osmišljava i osamostaljuje Internacionalnu stalnu izložbu publikacija (ISIP) kao referentnu biblioteku i izložbeni centar za specijalne izložbe i zbirke Sveučilišta u Zagrebu koji samostalno djeluje kao organizacijska i zasebna jedinica Referalnog centra od 1967. 

- Sustavno utemeljuje informacijsko-dokumentacione djelatnosti (referalne, bibliografske, kataloške i indeksirane zbirke), podatke o znanstveno-istraživačkim radovima, znanstvenim standardima, normama, patentima i drugim informacijskim publikacijama i polupublikacijama;

- Konzistentno utemeljuje znanost o informacijama te znanstveno opredjeljuje i definira temeljne operativne informacijske pojmove (informatika, informatologija, informacijska područja, muzeologija, arhivistika, bibliotekarstvo, dokumentalistika, informacijski stručnjaci, abstraktori, znanstveni informatori, obrađivači informacijskih znanosti, stručnjaci za za obradu podataka i informacija);

- Promiče stvaranje informacijsko-komunikacijskih struktura koje će ostvariti slobodan protok informacija i komunikacija na svim razinama;

- Utemeljuje i programski osmišljava Multifunkcionalnu konferenciju »Društveni i tehnološki aspekti informacija i komunikacija« koja je znanstvenim i stručnim krugovima prikazala postignuća i budućnost razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija kod nas i u svijetu;

- Sustavno utemeljuje informacijsku znanost i razrješava pojmovnu dilemu informatika / informatologija koja je trebala obuhvatiti cjelokupni kompleks emisije – transmisije – akumulacije – selekcije – apsorpcije informacija; ETAkSA kompleks postaje temeljna informacijska spoznaja za sustavnu nadgradnju informacijskih znanosti;

- 1969. utemeljuje  prvi informacijski znanstveni časopis koji nosi naziv Informatologia Yugoslavica (1969-1979.); kao glavi urednik toga jedinstvenog regionalnog časopisa piše znanstvene članke i popularne prikaze novog sustava znanstvenih i tehničkih informacija. Bez uključivanja u svijet razvijenih ne može pravilno niti ubrzano razvijati naša informacijska znanost i gospodarstvo koje sve više traži direktnu primjenu znanstvenih i tehničkih informacija u komunikacijskoj praksi.

- Njegovi kapitalni informacijski radovi objelodanjeni su u znanstvenom časopisu Informatologia Yugoslavica 1 (1-4) (1969) te postavljaju osnovne pojmove:

a) Informaciono-dokumentacioni-komunikacioni (INDOK) sistem – Emisiono-transmisiono-akumulaciono-selekciono-apsorpcioni (ETAkSA) kompleks kao konceptualna podloga INDOK-sistema;

b) Informacione znanosti i službe: njihova struktura, odnosi i politika;

c) Uloga malih zemalja u stvaranju internacionalnih sistema informacija: sudjelovanje Jugoslavije;

d) Promemorija za teze o razvoju informaciono-dokumentaciono-komunikacionih službi u SR Hrvatskoj;

e) Referalni Centar Sveučilišta u Zagrebu;    

- Utemeljuje informacijsku znanost i sustavno određuje budući razvoj informacijskih znanosti u regiji i na prostorima Hrvatske;

- Primjenjuje inicijativu UNESCO-a iz 1971. o implementaciji Svjetskog sistema (mreža) znanstvenih i tehničkih informacija (UNISIST) kako bi se najveći tadašnji svjetski informacijski poduhvat prikazao i ostvario u zemlji koja još nije organizirala niti svoje biblioteke po decimalnom klasifikacijskom sustavu;

- Koncepcijsko zalaganje za izradu interdisciplinarnog projekta o transformiranju Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu i uspostavljanje Nacionalnog informatičkog centra Hrvatske (NIC) u smislu odrednica UNISIST-a. Posebno se zalagao za objedinjavanje i funkcionalnu koncentraciju svih vodećih bibliotečnih ustanova Hrvatske u NIC (NSB, Arhiv Hrvatske, Biblioteka JAZU, Zavod za statistiku SRH, Referalni centar Sveučilišta i Leksikografski zavod);

- Vizionarskom intencijom dopunio je program postdiplomskih studija s novim znanstvenim disciplinama, i to: iz muzeologije (1965.) i zaštite spomenika kulture i prirode studijem arhivistike (1969.), informatologije (1970.) i komunikologije (1980.);

- Novim studijskim programima iz bibliotekarstva, muzeologije, arhivistike, informatologije i komunikologije omogućio je status sveučilišnim znanstvenimdisciplinama koje danas zauzimaju ključnu znanstvenu poziciju na Sveučilištu u Zagrebu u znanstvenom polju informacijskih znanosti;

- Stvorio je programske i organizacijske preduvjete za uspostavljanje dva suvremena informacijska studija na Sveučilištu u Zagrebu: Fakulteta za organizaciju i informatiku Varaždin i Studija informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu;

- Svojim radom i radnom vizijom ostavio je duboke znanstvene tragove koji su omogućili uspostavljanje znanstvenog polja informacijskih znanosti na znanstvenom prostoru Republike Hrvatske;

- Ukupnim znanstvenim radom pridonio je afirmaciji i popularizaciji informacijskih studijskih disciplina na hrvatskim i regionalnim sveučilištima.

Možemo zaključiti da je informacijski znanstvenik Božo Težak uvijek stvarao i mislio preko tadašnje generacije i predviđao novo informacijsko i komunikacijsko nadolazeće vrijeme. Informacijska znanstvena misao Bože Težaka odredila je današnje novo povijesno razdoblje informacijskih znanosti koje sve više određuju informacijski i komunikacijski procesi, interakcijsko komuniciranje, nova informacijska i komunikacijska tehnologija i širenje mreže građana Interneta.

Informatizaciju i demokratizaciju društva moramo zato tražiti na znanstvenim zasadima Bože Težaka i punom zamahu i razvoju informacijskih znanosti. Nove informacijske mreže omogućuju interakcijsko komuniciranje u globalnom kibernetskom prostoru. Utemeljitelj znanstvenog izdavaštva iz informacijskih znanosti na našim prostorima doista jest Božo Težak koji je afirmirao novu paradigmu informacijskih znanosti.

Urednički rad i djelo svjetski priznatog informatologa i komunikologa Bože Težaka vrijedan je znanstveni doprinos informacijskim znanostima kako u teorijskom tako i u prakseološkom smislu. Boži Težaku pripada povijesno mjesto klasika informacijskih znanosti u smislu znanstvenog doprinosa razvoju informacijskih znanosti i znanstvene publicistike na našim i međunarodnim  informacijskim prostorima.