Tko bi mogao na primijetiti svu veličinu i neukrotivo nemirni duh Nele Eržišnik, naše olimpijske pobjednice u humoru?

U isčekivanju godine Jamesa Bonda našim malim medijskim prostorom dominiraju isključivo sisavice.

I neka je tako, previše je tih muškaraca.

No, tko je ova genijalna hrvatska sisavica, ovogodišnja dobitnica našeg naprimjetnog e-nemirka?

Hrvatska komičarka, kazališna i filmska glumica Nela Eržišnik ( Nevenka Maras, koristila je i pseudonim Marija Blažević) rođena je 18. lipnja 1922. u Banja Luci. Djetinjstvo je provela u Gospiću i Otočcu, gdje je završila pučku školu i tri razreda gimnazije. S obitelji se preselila u Zagreb 1935. i završila gornjogradsku gimnaziju. Kao djevojka u doba NDH radila je u glavnoj pošti u Jurišićevoj ulici da bi poslije Drugog svjetskog rata završila je 1948. studij glume na Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Glumačku karijeru počela je u Hrvatskom narodnom kazlištu, a 1953. prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (kasnije Kazalište Gavella). Proslavila se osobito 1952. naslovnom ulogom u Aristofanovoj Lisistrati. Kazališnu karijeru završila je naprasno naslovnom ulogom u Nušićevoj Gospođi ministarki. Filmsku karijeru počela je 1950-ih i 1960-ih godina kao filmska glumica u hrvatskim filmovima Sinji galeb (1953), Jubilej gospodina Ikla (1955), Ne okreći se sine, Svoga tela gospodar (1957), Samo ljudi (1957), H-8, Signali nad gradom (1960), Martin u oblacima (1961), Breza (1967). Krajem pedesetih godina u humorističnoj emisiji Radio Zagreba Porodica Veselić javlja se kao kućna pomoćnica Marica Hrdalo, čiji lik razvija i u drugim radioemisijama (Veselo veče, Vesela revija) i javnim nastupima, te kao obična, jednostavna žena komentira aktualnosti u zemlji i u svijetu te stiče osobitu popularnost. Drugi lik koji je paralelno tumačila bila je lička seljanka tetka Ika (Ikača). Kao komičarka obišla je mnoge krajeve i zemlje te imala velik broj susreta s publikom. Za vrijeme Domovinskog rata podržavala je obranu domovine. Početkom 2000-ih privukla je pozornost otvorenim pismom što ga je poslala Miodragu Petroviću Čkalji, srpskom komičaru, kad je čula da ovaj njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik. Poznata je njezina autobiografska knjiga Moja tri života te memoarska proza objavljivana u Hrvatskom slovu 2005. godine.