Povodom uzastopnih najboljih rezultata u povijesti svih državnih natjecanja u školskom sustavu RH, Zagrebački računalni savez i Muzej Dražena Petrovića oraganizirali su svečanost za 35 najboljih informatičara iz osnovnih i srednjih škola Zagreba. Učenici i učenice koji su u posljednje tri godine osvojili 35 prvih mjesta od mogućih 36, poklonili su se nenadmašnom Draženu Petroviću, uz vodstvo izvrsne Aleksandre Vlatković razgledali Muzej te s oduševljenjem pogledali film o neponovljivom Draženu. Pretpremijerno se prikazao i spot "100 godina BOŽE", posvećen našem znanstveniku Boži Težaku u izdanju Croatie Records, a Hrvatsku darovitu mladost su pozdravili i izaslanici Ministra znanosti, obrazovanja i športa. U ime Gradonačelnika Grada Zagreba darovitu djecu i mladež toplim i podsticajnim riječima pozdravila je Božica Šimleša, pomoćnica Pročelnice za obrazovanje i mlade Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, koji skrbe o svim natjecanjima zagrebačkih učenika. Ravnatelju uprave za informatiku i visoke tehnologije g. Zoranu Paldiju uručen je zidni grafikon s rezultatima zagrebačkih učenika u posljednjih deset godina uz napomenu da je za Ministra u Vladi RH gosp. Primorca kojem bez odgovora pišemo već dvije godine, već spreman isto takav, samo duplo veći.

Voditeljica priredbe, Daniela Trbović nadahnuto i nekonvencionalno je sve prisutne provela kroz tijek svečanosti. Samo je osnovne podatke o kronologiji svih uspjeha zagrebačkih ekipa naučila napamet te ih izrecitirala s dužnim poštivanjem. Teško nam je ponovit sve što je ona izrecitirala, ali uglavnom, evo što smo zapamtili. "Posljednjih pet-šest godina na području učeničke informatike i računalstva konačno se počelo događati ono što je i sasvim prirodno. Grad Zagreb je postupno, od malobrojnih i gotovo nezapaženih nastupa, postao daleko najzastupljenija, a po rezultatima i izrazito najbolja hrvatska županija na državnim natjecanjima. A valja se prisjetiti da su još prije samo devet, deset godina, nastupi ekipe Grada Zagreba na državnim natjecanjima ostajali posve nezapaženi s jednim do dva osvojena prva ili druga mjesta u ukupno dvanaest natjecateljskih kategorija. Uspon je počeo 2003. godine i nakon toga su rezultati iz godine u godinu bili sve bolji."

"Evo kratkog pregleda", reče Danijela kobnog ponedjeljka u 13:09 po srednjoeuropskom vremenu:

• 1998. 1 prvo i 1 drugo mjesto 333 boda
• 2003 6 prvih 6 drugih i 1 treće 3810 bodova.
• 2004. 7 prvih 6 drugih 3 treća i 16 četvrtih 5258 bodova
• 2006. godine postignut je do tada najbolji rezultat u povijesti svih naših državnih učeničkih natjecanja, zagrebački informatičari osvojili su 9 prvih i 10 drugih mjesta u 12 kategorija te pregršt četvrtih i petih mjesta s više od 6743 bodova..
• 2007. godine, još bolje: 13 prvih mjesta te 10 drugih i osam trećih mjesta s ukupno 7154 bodova
• 2008. godine Ekipa Grada Zagreba opet je nadmašila samu sebe i treći put uzastopno postigla "nemoguće". U ukupno 12 natjecateljskih kategorija osvojeno je 13 prvih, 8 drugih i 11 trećih mjesta, s ukupno 9030 bodova. Na državno natjecanje u programiranju plasiralo se rekordnih 73 učenika, dok je prije osam godina tu priliku izborilo samo 16 učenika.

"Ovi fantastični rezultati ponajprije su posljedica osobite učeničke darovitosti, no nas posebno veseli da je i sustavni rad koji počinje u bazi, s osnovnoškolcima, napokon postao bitnim sastavnim dijelom ovih rezultata kod više od 90% natjecatelja. Zagrebački učenici imali su prilike razvijati se brže i kvalitetnije nego prije desetak godina jer su postupno osmišljavani i uvođeni novi programi za poticanje darovitosti. Danas je to lepeza programa koju čine zimske, proljetne, tjedne i vikend napredne radionice, zatim radionice za poticanje rane darovitosti, te sve vrste priprema za natjecanja, vlastita smotra stvaralaštva itd. Posebno mjesto ipak zauzimaju veliki programi: Ljetni kampovi za poticanje darovitosti Božo Težak na Silbi (usavršavanje nastavnika informatike, programiranje i stvaralaštvo, poticanje rane darovitosti i multimedija) i Zagrebačka INFORMATIJADA Božo Težak, jako zahtjevno šestomjesečno natjecanje u programiranju, jedino takvo u ovom dijelu svijeta. Povrh toga svega u Zagrebu uskoro počinje već peta programerska liga mini vijuga za učenike nižih razreda osnovnih škola, tzv. minića. Već dvije godine održavaju se i njihove MALE OLIMPIJADE, a uskoro je na redu i četvrto natjecanje za profeore. U izvornim zagrebačkim programima su sudjelovali i učenici iz Križa, Vrbovca, Svete Nedjelje, Zaprešića, Slavonskog Broda, Delnica, Preloga, Splita, Zadra, Umaga itd."

Ona je sve ovo napamet naučila krupnijim slovima, a imena i prezimena svih najboljih učenika našla su se na plakatu koji je za tu prigodu izradio domaćin, Muzej Dražena Petrovića. Učenicama i učenicima te svim dobrostojećim prisutnima je na kraju stigla i šaljiva torta iznenađuša TULUM.BA" koja je sve njihove rezultate proslavila na osobit način. No prije nego što su se njome osladili, spremno je i slatko pozirala snimateljima. U centru pažnje bili su marcipanski majmunčići i majmunčice, u hrvatskim odorama. Prednajčio je informatički predak Luke Kalinovčića na kojeg su se, stavljanjem desne ruke na glavu, ponosno priključili svi dobitnici medalja na olimpijadama 2008. A u blizini im je bio jedino nekadašnji zlatni Lovro Pužar i iskreno i s razumijevanjem zapljeskao (kuži on stvar, dijelom iz vlastitog iskustva, iako je oduvijek bio samo puž.ar) . Jasno, na torti su svoje pretke pronašli i svi ostali prisutni učenici i učenice, ali i profesori i mentori. Mudraci, s Lujom na čelu, su stajali sa strane prekriženih ruku, profesori i doajeni su sjedili, a nove marcipanske generacije stajale u redovima pred olimpijskom pozornicom. Đeronimo Marić, hercegoski madjar svirao im je gitaru kao na Silbi, no nitko ga nije slušao. Svi su se bojali efekta Nabujale rijeke. A nekoliko jadnih ZRS.ovaca se pokušalo popenjati na tortu, no bez uspjeha i bili su sretni što nisu 'opali s nje. Jedini e-potomak koji se slučajno preziva Razum mislio je da je priredba u Njemačkoj, ali ga je zaborava spasio Matija Milišić, pozirajući za fotku "Razum u ruci" i "Razum na zidu". Mihael Peklar se začudio zašto ima dva marcipanska pretka, a onda je uz osmijeh shvatio da zapravo i vrijedi "barem kao dva majmuna". Neki marcipanski e-potomci su svoje pretke odmah i pojeli, a drugi su ih ponijeli kući da podijele radost evolucije i majmunožderstva s ostalim potomcima svojih informatičkih predaka. Na torti se našla i mlada pjevačica pjesme "100 godina BOŽE" Hana Blažević, HANA.bla, buduća plavušica, kćerka pok. Krešimira Blaževića, poznatog šefa i autora u izvornoj novovalnoj grupi ANIMATORI. Višestruki zlatnik Goran Žužić uživao je i na torti i u Muzejskom prostoru. Ipak je to njegova zlatna godina, a ne zlatna godina ZRSa. Jedna infromatičarka koja baš ne zna tipkat, ali programira ko luda, poklonila je olimpijcima Monografije o Draženu Petroviću ( Božu već imaju) .

Darovitu hrvatsku djecu i mladež svojim prvim e-nastupom oduševila je jedinstvena i neponovljiva Daniela Trbović, a nastup joj nije pokvario ni uljez. Ona stvarno nije čista (došla je u crvenkapici) i svi su imali prilike skužiti što to znači biti prokleto daroviti i snalažljivi voditelj. It's OK! Oduševila je i dvojac iz Zaprešića i Sv. Nedjalje, čak i Ivanu. A još kad se razvije? Ugledavši na torti marcipanskog majmunčića na sliku i priliku svog sina Lovre, uzviknula je ljudi, zar sam ja ovo rodila? Tulum.ba!

Devet godina samozatajnog rada u Zagrebačkom računalnom savezu se očito isplatilo. "Naš motiv je da Grad Zagreb bude najbolji u državi i da naš prinos nacionalnom programu na ovom području bude barem u skladu s ukupnim potencijalom metropole, i da Grad Zagreb ne bude samo puko okupljalište najboljih, nego i mjesto njihova pretežitog sustavnog stvaranja." Zato u bilo kojoj prigodi naglašavamo da svaki natjecatelj i njegova obitelj uvijek imaju najviše zasluga u učeničkom rezultatu, uz napomenu da je zadaća i svih ostalih da i sami učinimo što je moguće više. Mi u ZRSu se trudimo pomoći koliko možemo, i svjesni čenjenice da je 50% pobjeda već strahovito puno, još uvijek ne možemo vjerovati da smo se popeli iznad 90% i uvijek se posebno radujemo uspjehu naših prijatelja izvan Zagreba.

Što reći za kraj?

Sve dok nam naši daroviti učenici budu u središtu pažnje, i dok mi budemo služili njima, a ne oni nama, ići ćemo naprijed. Zato, potrudimo se sačuvati odnos u kojem se mi, malo stariji, natječemo tko će im više pomoći, pružiti i biti uz njih kad im zatreba. Da ne bude sve na leđima roditelja. I poštujmo njihov doprinos svojim mlađim kolegama ili sebi samima. Još uvijek ne možemo vjerovati kad pročitamo u pravilniku o državnom natjecanju iz informatike da se učenika ne smije prijaviti za mentora, a očito je da ima takvih talenata koji to u stvarnosti već godinama jesu? Istinu valja uvijek svjedočiti. I fotografirati ponekad. Jer, zna biti svakakvih događaja i čudnih likova.

"Sretna sam što se mogu radovati s istinskim kreativcima i mladim genijalcima koji slave rad, a istodobno tužna što je već gotovo," izjavila je Prof.dr. Đurđica Težak u 13:38, predstavljajući svoju obitelj na ovoj svečanosti hrvatske informatičke darovitosti u programiranju.