Zaljubljenici u programiranje

Zaljubljenici u programiranje

29.05.2005.

Na drugom natjecanju u programiranju za profesore prijavilo se više natjecatelja nego na prvom.

Ono što je nas veselilo je činjenica da se ovaj put prijavila profesorica koja na prvo natjecanje nije došla zbog neposredne blizine nazaobilaznog stručnog ispita. Ne samo da se pojavila nego i pobijedila. A svi natjecatelji koji su sudjelovali u prvom natjecanju, ponovno su došli. Zaključak je bio jednostavan, postoje stvarni zaljubljenici u programiranje, čak se njihov broj i povećava.

To je očigledno dobar put prema tome da dobijemo još veći broj profesora koji će u ovom rijetkom i zanimljivom području biti stvarni uzori svojim učenicima. Jasno, učenici imaju svoje uzore u starijim natjecateljima i olimpijcima, no ipak bi bilo lijepo da se u toj skupini nalazi i poneki profa.

Međutim, kako to da na natjecanje profesora opet nisu došli srednjoškolski profesori, pa zar opet neki od njih imaju osobne neodgodive probleme, pa ih nikako nema među natjecateljima? Iz razgovora s olimpijcima i bivšim natjecateljima postalo nam je jasnije da se zapravo gotovo nitko ne bavi programiranjem, ali neki iskreni i profesori koji imaju puno razumijevanje za svoje darovite učenike, čine sve da bi im organizacijski pomogli, da bi pogurali neka vrijedna natjecanja u kojima učenici nalaze satisfakciju za svoj rad i usavršavanje.

Ali ipak, kako to da nema zaljubljenika u programiranje koji mogu rješavati zadatke bar donekle kao učenici koji se natječu?

Jedan dio odgovora krije se u činjenici da je riječ o vrlo specijalističkom području koje traži puno matematike i programerskih vještina, a opseg profesorkog posla je ionako sadržajno iznimno opširan i višepredmetno raznolik.

Drugi dio se možda krije u kadrovskoj politici, ili čak u činjenici da se profesori u školskom programu upisuju kao mentori učenicima, pa više upravljačke razini našeg školstva niti nemaju prave informacije o ljudima koji stvarno vuku programiranje naprijed.

Područje koja je radno nazvano E - to je pravi mentor se ipak razvija i pomalo daje rezultate u osnovnim školama pa će valjda kad tad na red doći i srednje škole.

Upalit će se lampice!

  

IZDVOJILI SMO

Za odgovore o tome kako se dakle stvaraju centri izvrsnosti poput ovog, morali smo zagrepsti dublje i postaviti nekoliko ključnih pitanja tajniku koji o tome zna najbolje. Kaže za sebe da više voli raditi nego govoriti i da ga se ne može vidjeti na dodjelama medalja...
  

ZANIMLJIVOSTI

Ivan Krstić je prvi čovjek računalne sigurnosti u Apple-u, početkom stoljeća bio je član Saveza, a da je osobit i neponovljiv znali smo odmah...
Zagrebački računalni savez - Sva prava pridržana | Objave portala nije dozvoljeno prenositi bez prethodnog odobrenja Saveza.