Novopečeni državni prvak u programiranju, iznimno vrijedan učenik koji se od šestog razreda u potpunosti posvetio programiranju,

upitao nas je nakon jedne radionice: "Može li se što napraviti da uz moje ime ne piše da mi je mentor osoba koja sa mnom nije nikada radila, a niti se bavi programiranjem? On je inače moj profa, odličan je čovjek, ali kod prijavljivanja njegovo ime se pojavljuje kao ime mentora, a mene nitko nije ništa pitao. Zašto je to tako, a nema nikakvog smisla?".

 

Tajnik Saveza mu je odgovorio: "Znaš Gorane, i mene to smeta, ali trenutno imam drugih stvari koje me opterećuju, ionako su mnogi protiv mene zato jer stalno govorim da mentori trebaju biti samo one osobe koje stvarno pripremaju učenike za natjecanja, i to isključivo prema mišljenju učenika i roditelja, pa čak i učenik može biti sam svoj mentor, ako se sam pripremao jer logika je jednostavna. U svakom slučaju strpi se, pa ćemo to pokušat riješiti u osmom razredu na Županijskom natjecanju, ako ga budemo opet organizirali."

 

Goran je otišao zadovoljan jer je vidio da ipak netko misli isto kao i on i ostali najbolji natjecatelji. Tajnik saveza je pak razmišljao o tome kako zbog nečije neprincipjelnosti mora voditi glupe razgovore. Jer, u općem pravilniku o natjecanjima ionako u suštini piše 'da je mentor osoba koja je učenika pripremila za natjecanje'. A i inače, pojam mentora se svugdje definira kao odnos između osobe više razine znanja koja stručno pomaže tj. podučava osobu niže razine znanja u nekom području.

 

Stvar je potpuno jednostavna, a treba voditi razgovore i razgovore da iz informatičkog pravilnika izbaci nasilje nad zdravom pameti.

 

Kako će lokalna i državna obrazovna zajednica imati točne podatke ako je njihova evidencija u natjecanjima zabranjena?

Koje ćemo ljude pohvalit da su sustav godinama stručno vukli naprijed, ako nemamo točne podatke?

 

Kako ćemo spoznati ljepotu krizantema ako ni ne znamo da postoje?